Osvrt na knjigu Fredrika Backmana „Svakog jutra put do kuće sve je duži“

Novosti 02.04.2021.

Rečenicom „Ovo je priča o tome kako izgleda kad izgubite svoje uspomene prije no što stignete do kraja života“, počinje priča o tri generacije jedne obitelji: djedu koji gubi pamćenje, njegovoj velikoj ljubavi, sinu i unuku koje obožava. U sobi ustanove u kojoj je djed smješten, razapinju zeleni šator u kojem vraćaju uspomene na dane kad su s njim logorovali na tajnovitim mjestima, na koja ih je odvodio zavezanih očiju i učio životu - kako
uloviti ribu i vratiti se kući pomoću kompasa, kako odabrati zanimanje, kako voljeti ženu…. Priča je to o mudrostima i ljubavi koje si generacije uzajamno daruju i tako čine život podnošljivim i lijepim. Zbog njih se djed miri sa zaboravom i odlaskom, a sin i unuk s činjenicom da će im nedostajati netko tko je još uvijek s njima.

Knjiga ima samo šezdesetak stranica, no toliko emotivnog naboja da se pročita u dahu i zauvijek pamti. Pravi je primjer načina izdavanja knjige u 21. stoljeću. Pisac je tekst priče prvo objavio kao blog, sa željom da čitatelji kojima se priča svidi doniraju iznos po svom izboru u dobrotvorne svrhe. I on je svoj honorar darovao Zakladi za mozak koja prikuplja sredstva za istraživanje mozga. Blog je postao tako čitan i popularan da je konačno uobličen u ovu knjigu.

Višnja Vidmar