ARHIV

galerija Bernardo Bernardi 

pratite nas na Facebooku 

ARHIV, osnovan 2014. u Zagrebu, internacionalni je ured fokusiran na arhitekturu i urbanizam. Djeluje u različitim mjerilima u rasponu od namještaja do urbanističkih planova. ARHIV vjeruje u pomicanje granica arhitektonske discipline – bilo kroz pouke iz povijesti, način djelovanja projektnog tima, istraživanje materijala, sagledavanje sveobuhvatnog potencijala projekta, teorijske primjene i/ili tehnološki napredak u gradnji.
ARHIV trenutno broji 16 ljudi, i kontinuirano raste. Ovo je prva izložba ureda, čiji se koncept postava u galeriji Bernardi, nakon izložbe, trajno, prenosi u njihov radni prostor.

/

Ne moraš sve izgraditi
(dovoljno je uznemiriti prostor)

U vrijeme dok se statika plovećeg paviljona, Teglenice, s kojom je Hrvatska 2010. sudjelovala na 12. međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji, poremetila, nisam poznavala Peru Vukovića, jednog od arhitekata koji je sudjelovao u njegovu projektiranju i izvedbi. Vizualno djelujući poput nestalne, titrave konstrukcije, teglenica je usmjerila pažnju na vezu arhitekture i umjetnosti, dva pola oko čijih se složenih odnosa rijetko postiže konsenzus. Kakva god bila njezina sudbina, poslužila je kao središnji motiv susreta raznovrsnih ideja, postavši svojevrsno “žrtveno janje” velike i važne teme – arhitektonske izložbe. Osim toga, ideja arhitekture kao mjesta susreta od nje se simbolički perpetuira sve do najnovijeg projekta kojim se predstavlja Vukovićev međunarodni arhitektonski ured, ARHIV.
Praksa i poetika arhiva osobito je zanimljiva, ponajprije jer je arhiv, razmotren u kontekstu suvremene umjetnosti, osobna i privremena konstrukcija u čijoj se strukturi prepoznaju politike izdvajanja i razne druge kreativne strategije. U povijesnom smislu arhiv simbolizira historijska znanja i važnost samog mjesta gdje se ona skupljaju. No suvremene će prakse – pa i one arhitektonske – krenuti u formiranje arhiva istražujući druga njegova značenja i znanja, koja nerijetko proizvode sami autori. Vuković je ARHIV zamišljao u rimskoj kapitali, pri čemu slovo V zapravo predstavlja U, pa se tako arhiv čita kao složenica arhitekture i urbanizma. Ipak, sudeći po načinu prezentacije, mnogo toga moguće je podvesti pod suvremene prakse arhiva.
Izložba nastaje na razmeđu četiri elementa važna u Vukovićevoj praksi. Zavjese, makete, stolovi i boja. Maketa je nužnost, provjera “nelogike” projektiranja kako bi se omogućilo šire sagledavanje njezinih posljedica. Stol je predimenzionirani okrugli niski stol koji je Bernardo Bernardi projektirao za RANS. Na njemu su nekad stajali primjerci časopisa i drugih publikacija iz kojih su se radnici dodatno obrazovali. Uključuje fizičku komponentu svladanja formata, posezanje preko površine da bi se dosegao željeni sadržaj. Boja je kontrapunkt onome što je arhitektura RANS-a svojedobno uspostavila kao dominantni kriterij. A zavjesa je reinterpretirana u aktivnog sudionika u prostoru, poput krajolika koji se mijenja u skladu s godišnjim dobima, promjenom svjetla, zvuka, pa i kretanjem. Nešto poput minimalne geste koja ništa ne mijenja, tek privremeno “uznemiruje” prostor.

Sandra Križić Roban