MARIJA ANČIĆ : Sram te bilo
Galerija CEKAO
Izložba Marije Ančić "Sram te bilo" od 16.11. do 2.12.2020.
INTERVJU S UMJETNICOM
Iz predgovora:
Povijest javnog posramljivanja, zlurade masovne zabave kao proslave „demokratizacije“ pravde, posve je neodvojiva od povijesti morala, moraliziranja, odvraćanja od prijestupa i kažnjavanja. Dok britanski novinar Jon Ronson u knjizi So You've Been Publicly Shamed (2015) ustvrđuje kako živimo u renesansi javnog posramljivanja, dovoljno je tek se osvrnuti na njegovo klasično razdoblje: primjerice, čitavo mnoštvo srednjovjekovnih i novovjekovnih sprava stvorenih ne za mučenje, nego za izvođenje rituala javnog sramoćenja, a onda i na već općepoznato licemjerstvo viktorijanskog morala sjajno sačuvano u pisanom obliku. Da je riječ o gotovo obrednoj praksi ustvrđuje činjenica da takvo kolektivno ponašanje danas nazivamo kulturom, a da je sporni shaming culture duboko i kontinuirano ukorijenjena u naše civilizacijske obrasce svjedoči rad Marije Aničić koji pretpostavljeni povijesni jaz u potpunosti poništava. Posramljivanje koje umjetnica tematizira izjednačava povijesno javno gnušanje nad djelima pojedinca ponižavanog na stupu srama i suvremeno gomilanje komentara ispod virtualnog sadržaja okrivljenika; ono proziva surovost i trajnost online shaminga usmjerenog na tobožnje raskrinkavanje ionako artificijelne, iskonstruirane slike kako bi se zadovoljile ponovno tobožnje društvene norme. Odjevni predmeti koje Ančić stvara otkrivaju se kao rekreirane historijske sprave za javno posramljivanje, travestirane u zamjeni materijala koja ih pretvara u humoristične ili erotske modne dodatke. Tako se, primjerice, „magareći“ šešir pretvara u svojevrsnu party kapicu, a masivne drvene klade postaju štrikani crveni okovi nalik šalu ukrašenom praporcima, koji istovremeno evociraju zvuk javne procesije srama i funkcioniraju kao zvučna kulisa dodatka. Autoričin prelazak u sferu izrade i prezentacije odjevnih predmeta – heklanje, pletenje, šivanje i vezenje, kao i fingiranje visoke mode (mock editorijal) – pritom ima poseban značaj i učinak. Naime, podizanje općeg životnog standarda, uživanje obilja svijeta mekih tkanina i beskonačnih mogućnosti internetskih platformi predstavlja tek tehnološki napredak koji ne podrazumijeva čudesan nestanak negdašnje oštrine ostracizma uslijed javne osude, težine drvenih klada i hladnoće metalne brnjice za „jezičave“ žene. Kultura označavanja usredotočena je na kratkoću misli bez mogućnosti kontekstualizacije, a imperativ brzine i količine sadržaja zahtijeva rapidnu kategorizaciju prema imaginarnoj strukturi nečijeg normativa: slut, fat, dumb. Dugotrajni proces stvaranja odjevnih predmeta samo-posramljivanja ujedno je svojevrsni obrambeni mehanizam kojim se društvena osuda nastoji preduhitriti, a ritmični postupak ušivavanja vidljivog osuđujućeg znaka ima gotovo terapeutski učinak. Konačno, ono što složen rad Marije Ančić čini toliko čitljivim i komunikativnim njegova je posvemašnja uronjenost u popularnu kulturu. Svjesno prihvaćanje pop-filtera pri preuzimanju tema i motiva visoke kulture pritom nikada ne zanemaruje ili banalizira izvornik, nego tek usložnjuje slojeve i načine čitanja djela. Tako se referenca na Hawthorneovo Grimizno slovo (1850) može čitati preko holivudskog filma Cura na lošem glasu (2010), magareći šešir ispisan pokajničkim porukama („Bit ću dobra“) preko legendarnih školskih natpisa Barta Simpsona, a crna kukuljica na nebrojene vizualne reference mazanja katranom i posipanja perjem. Problem javnog i internetskog posramljivanja kod Ančić ne dobiva jedinstven i konačan odgovor, nego snažno i prijeko potrebno razumijevanje njegova kontinuiteta, izvrnutosti i apsurda; duhovit, ali kritički pomak elemenata svakodnevice koji tek u začudnosti otkrivaju sramotu posramitelja.
Petra Galović
Marija Ančić rođena je 1982. u Sarajevu. Diplomirala je na UMAS u Splitu Konzervaciju-restauraciju 2005. i Kiparstvo 2010. Izlagala je na više festivala, skupnih i samostalnih izložbi u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Torinu, Beogradu, Mariboru... Finalistica je nagrada Radoslav Putar za 2016, i White Aphroid Award 2018. Članica je HULU, HDLU I HZSU. Živi u Zagrebu.
Izložba je realizirana uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
Više o Galeriji CEKAO pogledajte ovdje.
