LANA STOJIĆEVIĆ : Betonicus

Galerije 24.12.2020.

Galerija CEKAO

pratite nas na Facebooku

Betonicus se nastavlja na ranije serije fotografija Lane Stojićević, koje su temeljni medij njezinih konceptualno-istraživačkih projekata; snimljene su u depou Hrvatskog narodnog kazališta Split, Amfiteatru Doma mladih ili u javnom prostoru u kojemu autorica nosi kostime stupa i PVC vrata, evocirajući time kazališna načela. U klasicizmu 19. stoljeća (engl. Neoclassicism) ustanovljen je novi arhitektonski program s vlastitom tipologijom: kazališta, odnosno opere, u skladu sa Schinkelovom idejom architecture parlante. Christian Norberg-Schulz historicizam čita kao „zbrku stilova”, a Fouquet ga označava kao osjećaj uvijenog prostora koji je rekreiran antički senzibilitet za prostor. U radu Lane Stojićević riječ je o fotografskoj i pjesničkoj evokaciji neostilova koji glume povijesne. U kostimu stupa će se fotografirati pored zatečenih scenografskih rekvizita nalik na osnovni rječnik arhitekture, koji su za potrebe fotografiranja ekstrahirani iz gomile (ostvaruje se dijalog kostimiranog tijela i prostora – odnosno, aktivacija prostora kostimiranom figurom).

Autorica počinje od zamišljaja tragedije o stupu od betona instaliranog u apartmanski objekt koji, na vječnim mukama, mašta da je vlastiti original, antički stup na Peristilu. Autentičnost je zamijenjena kopijom; na primjer, uloga stupa je prenošenje težine tereta na tlo, no može imati i isključivo dekorativnu ulogu. Neartikuliran javni prostor, nedostatak urbanih i javnih sadržaja, niska kategorija smještajnih objekata (unificiranih i bez koncepta) postali su dominantna posljedica intenzivirane turistifikacije Dalmacije. Grad ima ulogu performativne i sve više ekstatične mise-en-scène. U vrijeme svjetske „bez-mjesnosti“, uočljivost se postiže projektima kao što je Skopje 2014, koncepcije grada kao skladišta kazališnih rekvizita, u impostiranju revizionističkog nacionalnog narativa koji polazi od antike. Urbanistički promašaji neizbježna su posljedica zanemarivanja društvenog pluralizma i poremećaja ravnoteže odnosa privatnog i javnog. Fizička struktura grada otkriva kontinuitet njegovih formalnih i povijesnih slojeva uz suvremene intervencije u postojeće tkivo. Sinkronizacija dihotomijskih povijesnih razdoblja dovodi do relativiziranja povijesnih činjenica i banaliziranja tradicije – brendiranja autentičnog kiča, faksimila "tradicionalne kuće".

Lana Stojićević odijeva kostim, pozicionirajući se kao camp-stup u kič-urbanizam u uspostavljanju komunikacije s njime na najosnovnijoj razini, mimikrijskom prilagodbom. Preuzimanjem izgleda okoline, prema Adornovoj ideji umjetnosti kao „egzaktne fantazije“, naizgled nestaje.

Silva Kalčić

 

 

Lana Stojićević (Šibenik, 1989.) diplomirala je slikarstvo 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te je boravila na nekoliko rezidencijalnih programa. Za svoj je umjetnički rad primila više nagrada, od kojih se ističu Metro Imaging Mentorship Award na izložbi New East Photo Prize (London, 2016.) i godišnja nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika za mladu umjetnicu (Zagreb, 2015.). Bila je finalistica nagrade Nagrade Radoslav Putar koju dodjeljuje Institut za suvremenu umjetnost (Zagreb, 2015.) te nagrade New East Photo Prize koju dodjeljuje fondacija Calvert 22 (London, 2016., 2018). Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Splitu.