IDA BLAŽIČKO : SPACE BETWEEN

Galerije 02.05.2019.

GALERIJA CEKAO 

 

Pratite nas na Facebooku 

 

Prostor galerije CEKAO, u prizemlju zgrade Pučkog otvorenog učilišta Zagreb u svibnju otvara vrata svoga atrija izložbom umjetnice Ide Blažičko - space between. Bit će to prvi put da se prostor galerije rastvara i svojim sadržajem zadire u prostor atrija, prema kojem je orijentiran te s kojim sugestivno ostvaruje vrijednu prostornu činjenicu. Pokušaj nove programske prakse, pripajanja i aktiviranja sadržaja i prostora višefunkcionalne građevine Učilišta ima za cilj uspostavljanje veće komunikacije na više razina unutar same građevine, ističući njezinu materijalnu vrijednost, ali prije svega njezinu humanu dimenziju temeljenu na korisniku kao najvažnijem faktoru, ali i uvjetu zadovoljnog i uspješnog društva.

Ida Blažičko u svome dosadašnjem radu bilježi niz prostornih instalacija koje izvodi kao produkt njezina bavljenja biomimetikom, a na temu koje je i doktorirala 2016. godine pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Biomimetika u službi umjetnosti). Na Kineskoj umjetničkoj akademiji u Hangzhou 2012. godine doktorirala je s disertacijom na temu Sustainable Public Art: Re-creating Urban Environment te je na istoj akademiji radila kao predavač. U javnim prostorima realizirala je skulpture od čelika Vjetar (Šangaj, 2011.),Vjetar II (Hangzhou, 2012.) i Kakva tišina – u pećinu ponire zrika cikada (San Vito al Tagliamento, 2017.). Kao dio peteročlanog kreativnog tima koji je 2017. godine predstavljao Republiku Crnu Goru, nastupila je na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Docentica je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

O radu Ide Blažičko za izložbu u galeriji CEKAO piše Marijana Paula Ferenčić. (...) Ida Blažičko uvijek iznova osluškuje prostor u kojemu stvara kako bi iz njega nanovo stvorila. On joj služi kao fizička opna koju svjesno dematerijalizira svojim umjetničkim intervencijama. Tako i ovom izložbom, ulazi u prostor Galerije CEKAO dajući mu u potpunosti novo ruho. Time, mu ne pristupa kao pasivnom izložbenom, već potentnom mjestu stalnih mijena. (...)