HRVOJE SPUDIĆ : 1m2 svjetla

GALERIJA BERNARDO BERNARDI

Pratite nas na Facebooku

Pozivamo vas na otvorenje izložbe Hrvoja Spudića pod nazivom 1m2 svjetla koja će se održati 17.6. u galeriji Bernardo Bernardi. Performativno postavljanje zlatnih listića počinje u 18 sati, dok osvjetljavanje istih započinje u 20:49, pri zalasku Sunca.

Hrvoje Spudić (1987.), diplomirao je 2015. na Arhitektonskom fakultetu, gdje danas radi kao asistent na Kabinetu za crtanje i plastično oblikovanje. Kroz svoj rad istražuje tehnike i tehnologije tiska, fotografije, filma i fenomene svjetla i zvuka. Član je eksperimentalnog laboratorija Klubvizija gdje razvija eksperimente sa slikom i zvukom na 16mm filmu. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama od kojih se ističu one u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagebu (“Experiment in reproduction of sound”, “Rotoprojektor”), Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (“translacije 1” sa Sarom Salamon), galeriji 3m3 u Beogradu (“1m2 svjetla”) i na festivalu Sound Art Inkubator (“Analiza svjetla”, “tihi objekti” sa Sarom Salamon). 2020. osvaja “Nagradu za mladog umjetnika 55. zagrebačkog salona” za vizualni identitet 30. muzičkog bijenala Zagreb (u grupi sa Svenom Sorićem, Sarom Salamon i Tinom Dožićem). Nagradu Salona mladih “Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković — umjetnici umjetniku” dobiva 2020. godine za rad “tihi objekti”, u tandemu sa Sarom Salamon.

Bojan Krištofić u predgovoru naslovljenom "Kruženje oko praznine" piše:

"Sad već višegodišnji istraživačko-umjetnički rad Hrvoja Spudića, autora mlađe generacije, službenog zvanja: arhitekt, mogao bi se objediniti idejom o dosljednom širenju svih medija kojima se bavi. Upravo tako: kojima se bavi, a ne koje koristi ― da bi putem odabranih medija nešto reprezentirao ili projicirao, a kamoli ispripovijedao ― jer su temeljno polazište Spudićevog rada principijelno sami mediji ili, klasičnije rečeno, izražajna sredstva vizualno-kulturne proizvodnje. U Spudićevom slučaju, isključimo li na trenutak njegovu također stalnu praksu maketarstva u polju arhitekture, to su najčešće raznovrsni analogni mediji tiska te stvaranja fotografske ili filmske slike, dakle: statične ili pokretne. Potonjim se poljem Spudić kreće tako što uglavnom izbjegava osnovnu svrhu kamera i filmova, što će reći snimanje kao svjetlosni odraz stvarnosti te se radije usmjerava na preoblikovanje načina njezine fotofilmske reprodukcije ili, ako navodnu realnost katkad i zabilježi, to je skoro uvijek s jasnim ciljem osvješćivanja određenog sloja medijske transformacije te iste 'realnosti'. Karakteristično je za recentna Spudićeva istraživanja što mnoga na različite načine kruže oko filozofskog pojma praznine, koja se u pojedinim radovima redovito izražava na materijalnoj razini odsustva ovog ili onog elementa kojeg bismo inače očekivali pri uporabi izabranog medija, no takva odsustva pri opetovanim izvedbama radova također poprimaju spontane, intuitivne spiritualne slojeve. Slično je i s radom 1m2 svjetla, izvorno kreiranim u suradnji sa Svenom Sorićem (s kojim je pokrenuo regionalno priznati duo za dizajn i tisak This Town Needs Posters) i premijerno predstavljenim u Beogradu 2020., u sklopu programa 3M3 galerije Kolektiv (kustosica: Anđelka Bnin-Bninski), u obliku svjetlosne, site-specific intervencije na fasadi jedne zgrade u središtu grada. U prostoru Galerije Bernardo Bernardi POU Zagreb 1m2 svjetla, naravno, doživljava novu i drugačiju itineraciju, no ostaje suština intenziteta odnosa između svjetla i mraka te kontrasta među prirodnim (Sunce) i umjetnim (projektor) izvorom svjetla, koji recipročno obasjavaju jedan metar kvadratni galerijskog zida, suptilno pozlaćen tankim 24-karatnim listićima. Recipročno, jer postupnim zalaskom Sunca započinje gradacija osvjetljavanja zlata projektorom, pa se Kvadrat svjetla sve jarčim sjajem u sve tamnijem interijeru galerije pojavljuje i kao isticanje prisustva tame i kao prozor u prazninu koju snažno, gotovo božanstveno svjetlo čini poželjnom vrijednošću.
Sve do izlaska Sunca kad igra prestaje da bi, pravilnom i neminovnom izmjenom kontrastnih, ali i komplementarnih strana stvarnosti, sutradan iznova započela."

Zlatni listići postavljaju se 17.6. od 18:00 do 20:49 u pravilnim razmacima: svaki listić jedne minute. Svjetlo se postepeno pali od zalaska sunca u 20:49 do sumraka u 21:09.

Za trajanja izložbe svjetlo se postepeno pali 18.06. od 12:58 do 20:50, 19.06. od 12:58 do 20:50, 20.06. od 12:58 do 20:50, 21.06. od 12:59 do 20:50, 22.06. od 12:59 do 20:51, 23.06. od 12:59 do 20:51, 24.06. od 12:59 do 20:51, 25.06. od 12:59 do 20:51, 26.06. od 13:00 do 20:51, 27.06. od 13:00 do 20:51, 28.06. od 13:00 do 20:51, 29.06. od 13:00 do 20:51, 30.06. od 13:00 do 20:51, 01.07. od 13:01 do 20:51, 02.07. od 13:01 do 20:50, 03.07. od 13:01 do 20:50, 04.07. od 13:01 do 20:50, 05.07. od 13:01 do 20:49, 06.07. od 13:01 do 20:49, 07.07. od 13:02 do 20:49 i 08.07. od 13:02 do 20:48. 8.7. u 20:48 svjetlo se gasi.

Fotografija: Ivan Zupanc
Vizual: Hrvoje Spudić

Izložba je otvorena do 8. srpnja.
Radno vrijeme galerije: ponedjeljak-petak od 9 do 21, subota od 9 do 14.